Budući da u svijetu nogometa vrijedi nepisano pravilo da nije baš fer kritizirati igrače nakon dvije-tri loše utakmice, evo ja sam sačekao sezonu i pol pa sam se odlučio za takvo nešto.
Alexis Sanchez i Pedro Rodriguez su krilni napadači FC Barcelone (!) koji su ove sezone postigli po osam golova za katalonski klub u svim natjecanjima. Mizeran učinak za krila jednog kluba kakav je Barcelona, to morate priznati bez obzira koliko vam ovi igrači bili dragi ili koliko ste im zahvalni na nekim golovima iz prošlosti. Možemo razumjetii ako napadača ne ide nekih pet-šest, pa i deset utakmica u nizu, ali da za sezonu i pol ova dvojica igrača Barcelone odigraju tek par dobrih utakmica u dresu katalonskog giganta, e to je zaista neshvatljivo!
Poređenja radi, igrač AC Milana, El Shaarawy, je ove sezone samo u Seriji A postigao 16 golova, dok Pedro i Alexis zajedno imaju toliko i to kada uzmemo u obzir sva natjecanja. S druge strane, zvijezda Dortmunda, Robert Lewandowski je ove sezone protivničke mreže pogađao 34 puta (sva natjecanja za klub), što je više nego dva puta bolji učinak od Barçinih krila zajedno! Istina je da Lewandowski većinu utakmica igra kao centralni napadač, ali sumnjam da bi postigao ispod 16 golova po sezoni (koliko skupa imaju Alexis i Pedro) i da igra na poziciji krila.
Usporedimo ih sada sa čovjekom koji se godinama dovodio u vezu sa Barcelonom, Luisom Suarezom. To je igrač koji je u posljednje dvije sezone za Liverpool zabio 47 golova u 83 nastupa, dok su u istom tom periodu Alexis i Pedro ukupno zabili 44 pogotka u 181 nastupu! Svaki komentar je suvišan...
Nema sumnje da su Alexis i Pedro iznimno borbeni igrači koji sudjeluju u defanzivnim zadacima svog kluba, ali El Shaarawy, Lewandowski, Rooney, a naročito Suarez, na tom polju nisu puno slabiji (ako su uopće slabiji), a osim toga oni rade ono što je najvažnije za jednog napadača, bez obzira bio on špic ili krilo, a to je postizanje golova.
Ako je Barcelona mogla, u ne tako dalekoj prošlosti, pokazati izlazna vrata brojnim velikim imenima kluba (Rivaldo, Kluivert, Ronaldinho, Deco, Henry...), nakon što je postalo primjetno da njihove izvedbe na terenu nisu na nekadašnjem nivou, ne vidim razloga zašto isto ne bi učinili i sa nekim sadašnjim članovima prvog tima, poput ove dvojice krilnih igrača o kojima sam pisao.
Za kraj ovog članka ću samo naglasiti da biti navijač ne znači samo hvaliti ovaj klub na svakom koraku i zavaravati samog sebe kako je sve ok, a u stvarnosti dosta stvari ne funkcionira baš najbolje... Pravi navijači su oni koji su uz klub i kada pobjeđuje i kada mu ide loše, te prije svega oni koji su spremni priznati da postoje neke stvari u klubu koje nisu za pohvaliti.
Još ću kratko kratko reći ono što su na svojoj koži osjetile brojne zvijezde Barcelone koje su je prije par godina napustile: Od stare slave se ne živi!
Нема коментара:
Постави коментар