Mnoga pitanja trenutno se nalaze na Barceloninom stolu. Nakon razočaravajućeg poraza od Bayerna u polufinalu Lige prvaka, klub se našao na raskrsnici. Barcelona ne samo da je poražena, nego su drugi timovi naučili kako igrati protiv njihove tiki-take i pronašli način kako ih pobijediti i svrgnuti sa trona, mjesta gdje su nekad čvrsto stajali. Ovo možda zvuči grubo ako uzmemo u obzir da su postavili rekord sa 6-tim uzastopnim polufinalem u elitnoj ligi fudbala, najjačeg natjecanja na svijetu, Ligi prvaka.
Tim koji se sastoji od talenata poput Valdesa, Piquea, Jordi Albe, Xavija, Inieste, Ville i Messija će uvijek biti sposoban da dođe do kasnijih faza svih natjecanja. Ali pitamo se, da li je to dovoljno? Sa svim ovim zvijezdama u timu, pobjeđivanje je ono što se očekuje. U timu postoje dvije skupine igrača. Igrači koji pokušavaju da izbore svoje mjesto u timu i igrači koji su dovedeni za velike novce, ali nisu ispunili očekivanja i sjede na klupi. Pitanje je kako se drže ove dvije skupine igrača, da li se slažu ili ne.
Očigledno je da neki igrači ne igraju na onom nivou od prije dvije godine, moguće zbog toga što je Pep napustio tim, i vjerovatno neće ponovo igrati na istom nivou od prije i ne zna se šta će se desiti sa njima. Barcelona ima praksu "proizvodnje" odličnih igrača, no odluče li se nastaviti tim putem, moraće to da rade bolje. Da li treba nastaviti proizvoditi mlade talente ili ih je jednostavnije kupiti? Dugi niz godina iz Barcelonine škole fudbala izlaze igrači na kojima im zavidi svaki vlasnik kluba na svijetu.
Većina ovih igrača se nalazi u prvom timu i njihova imena su na reprezentativnim listama i zasigurno bi bili zvijezde u svakom drugom klubu. Ali naišli smo na pitanje, koliko često se može desiti da iz jedne generacije zajedno izađu igrači poput Valdesa, Inieste, Fabregasa i Messija i da im se priključe Busquets, Pedro, Alba sa već utemeljenim igračima poput Xavija i Puyola. Morate priznati, vrlo teško. Postoje mladi igrači koji obećavaju, već smo vidjeli talente Tella i Thiaga, zatim je šansa pružena Bartri i Montoyi, koji također dosta obećavaju.
Barcelona ima i dva igrača koji su na posudbi i skupljaju potrebno iskustvo u drugim timovima. To su Cuenca i Afellay koji će nadamo se biti bolji igrači kada se vrate u klub. I tu su još neki igrači koji još nisu uspjeli dogurati do prvog tima, Deulofeu i Juan Angela Roman. Ali da li će ovi igrači biti dovoljno dobri za Barcelonu? Ukoliko se Barcelona nađe u krizi, da li su ovi igrači sposobni da nose teret na svojim leđima? Ako predpostavimo da je odgovor ne, onda bi Barcelona trebala početi pisati čekove.
Barcelona u prošlosti nije bila škrta kada je trebalo odriješiti kesu. U sadašnjem timu igrači koji su kupljeni su Song, Mascherano, zatim Pique i Fabregas koji su nastali u ovom klubu, Sanchez, Alba, Villa i Alves. I prije njih Barcelona je kupovala igrače poput Ibrahimovic, Chygrynsky, Yaya Toure, Eto, Deco, Ronaldinho. Ne postoji ništa loše u prodavanju igrača ako se oni ne uklapaju u sistem (Ibra i Chygrynsky), čak i ako oni mogu donijeti neku promjenu u timu. Također ne postoji ništa loše u prodavanju igrača(Ronaldinho i Deco) s ciljem davanja više slobode Messiju i Iniesti.
I na kraju, ne postoji ništa loše u NE trošenju para na Javija Martineza, jer u klubu postoji sličan igrač njemu, Busquets. Ono što je loše je kada dovedete igrače koji ne služe nekoj posebnoj svrhi. Song, Mascherano, Villa i Fabregas su dovedeni za veliku sumu novca i ili su nedovoljno dobri(Song), ili igraju na neprirodnoj poziciji(Villa) što ih spriječava da igraju onako dobro kako znaju. Ako već ima problema sa odbranom, zasto ne kupiti igrače na toj poziciji. Šta fali igračima poput Kompanya, Aggera ili Hummelsa?
Teško da Fabregas moze nadomjestiti Xavija kao što se to od njega na početku očekivalo, pa zar nisu Mata ili Hazard bili bolja rjesenja? Zatim Barcelona mora naći bolja krilna rješenja od Sancheza i Pedra itd. Dakle, šta slijedi sada za Barcelonu? Da li je Barcelona u konačnici nadigrana? Koje će se promjene izvršiti u klubu? Ostaje nam da vidimo i željno iščekujemo.
Нема коментара:
Постави коментар