U intervjuu za Barça TV i oficijelnu klupsku stranicu fcbarcelona.cat, Blaugranin vezni igrač i reprezentativac Španije je govorio kako se osjeća nakon 199 utakmica, odigranih za prvi tim katalonskog kluba te čemu se sve nada u budućnosti. Osim toga, izjavio je kako su Puyol i Xavi pravi primjeri za sve igrače u klubu, te da je njegov cilj ići njihovim stopama.
Sergio Busquets se nalazi samo jednu utakmicu "daleko" od svog velikog uspjeha i odigravanja 200. utakmice u dresu Barcelone, zbog čega se osjeća vrlo bitnim članom ove zajednice, ali je priznao da je i dalje gladan i željan novih titula.
Nakon skoro 200 utakmica koje ste odigrali za Barçu, mislite li da ste stekli poštovanje od navijača, trenera i svjetskog fudbala u globalu?
Osjećam da me poštuju jer sam postigao mnogo toga u ovih 199 utakmica, osvojio sam dosta trofeja.. Osjećam se bitnim u Barçi i nacionalnom timu, te sam zadovoljan zbog takvog priznanja. Čini se kao da sam jučer odigrao svoju prvu utakmicu, a uskoro će ih biti čak 200, a isto se nadam da će ih biti još više.
Ljudi ističu Vašu zrelost i hrabrost koju posjedujete, bez obzira na to što se tako mladi. Da li je to prirodno ili stvar odgoja?
Mislim da je to više stvar prirode i okruženja, nego odgoja. Naravno, što više igrate to dobijate veće samopouzdanje i više iskustva, ali sigurno i dosta toga dolazi iz samog djetinjstva.
Koja je najbolja pohvala koju ste ikada dobili? Da li Vas kritike povrijede?
Najbolja pohvala koju dobijam jeste povjerenje od mojih saigrača i trenera, to je najvažnije kako na unutrašnjem, tako i na vanjskom planu. Što se tiče kritika, pokušavam ignorisati novine i sportske emisije, koliko god je to moguće, ali svaka kritika je dobra i konstruktivna.
Iako ste na Vašoj poziciji defaniznog veznog jako dobri, postoji li još uvijek prostora za poboljšanje?
Postoji još mnogo stvari koje moram unaprijediti. Nijedan igrač nije savršen, pa tako ni ja. Volio bih poboljšati svoj šut, moje duge pasove i mnoge taktičke aspekte koji se vjerovatno ne primjećuju, ali još uvijek ih ne obavljam na pravi način.
Šta bi bilo sa Busquetsom da nije debitovao za prvim tim, tog dana protiv Racinga, pod palicom Pepa Guardiole?
Zaista ne znam. Ne mogu to sada ni zamisliti. Vjerovatno bih ostao u rezervnom timu, a ko zna, možda bih prije ili kasnije ipak zaigrao u prvoj ekipi ili bih možda otišao u neki drugi klub... Nikada nisam razmišljao o tome. Sretan sam zbog onoga što mi se dogodilo i šta mi se trenutno dešava.
Sjećate li se te sedmice?
Da, trenirao sam sa prvom ekipom tek nekoliko dana i razbolio sam se dva dana prije utakmice. Sljedeći dan sam došao na trening i rekao kako sam te noći loše spavao. Dan prije utakmice su me pitali da li se osjećam dobro i spremno za igru, a ja sam objasnio da sam dobro i da sam savršeno spreman.
Jeste li bili nervozni?
Ne, više sam se pitao kako će to sve izgledati. Novi tim, ogromni stadion... sve je bilo novo. Ono što me najviše činilo nervoznim jeste činjenica da ne znam šta će se dogoditi u toj utakmici.
Da li je sve to zadovoljilo ili nadmašilo Vaša očekivanja?
Bilo je onako kako sam očekivao. Da bi nadmašilo moja očekivanja, trebali smo pobijediti, a to je bilo vrlo bitno. Lično mislim da sam odigrao dobro, svoju prvu utakmicu, ali bila je sramota što su izjednačili, bio je to pogodak iz slobodnog udarca.
Od ovih skoro 200 utakmica, koja Vam je ostala u najljepšem sjećanju, a koja u najgorem?
Ne bih mogao izabrati nijednu. Uvijek zapamtite prvu, gostujuću pobjedu nad Sportingom, kada sam dobro odigrao i kada smo ih "slomili". Bila je to prva ligaška pobjeda za našu momčad i stvarno nam je to bilo potrebno. Od tada smo počeli koračati naprijed i nismo se nikada zaustavili. Najgore su one u kojima izgubite trofeje, to su zaista najgori trenuci za fudbalere, jer ste cijelu sezonu radili kako biste ih osvojili i zbog toga je teško kada vam izmakne.
Osvojili ste sve što bi jedan fudbaler mogao osvojiti. Da li je preostalo još nešto za Busquetsa?
Nastaviti pobjeđivati. To je ono za šta radimo i ono zbog čega živimo. Igrači su drugačiji kada pobjeđuju, sretniji su, opušteniji i to je ono što uvijek želim.
Da li se Sergio Busquets iz 2009. i ovaj iz 2012. razlikuju kao osobe?
Mislim da se nisam promijenio. Možda malo, jer ono što sam uradio se ne dešava stalno, ali mislim da sam ista osoba kao prije. Možda sam nešto više rezervisan i stidan pred ljudima... Sve ovo nisam očekivao kao dijete, a došlo je tako brzo.
Želite li postati Barçin kapiten jednog dana?
Da. Puyol i Xavi su moji uzori i volio bih biti poput njih, a to bi značilo da sam ovdje već dugo vremena, te da sam stekao priznanje, što bi bilo veoma važno za mene.
Sergio Busquets se nalazi samo jednu utakmicu "daleko" od svog velikog uspjeha i odigravanja 200. utakmice u dresu Barcelone, zbog čega se osjeća vrlo bitnim članom ove zajednice, ali je priznao da je i dalje gladan i željan novih titula.
Nakon skoro 200 utakmica koje ste odigrali za Barçu, mislite li da ste stekli poštovanje od navijača, trenera i svjetskog fudbala u globalu?
Osjećam da me poštuju jer sam postigao mnogo toga u ovih 199 utakmica, osvojio sam dosta trofeja.. Osjećam se bitnim u Barçi i nacionalnom timu, te sam zadovoljan zbog takvog priznanja. Čini se kao da sam jučer odigrao svoju prvu utakmicu, a uskoro će ih biti čak 200, a isto se nadam da će ih biti još više.
Ljudi ističu Vašu zrelost i hrabrost koju posjedujete, bez obzira na to što se tako mladi. Da li je to prirodno ili stvar odgoja?
Mislim da je to više stvar prirode i okruženja, nego odgoja. Naravno, što više igrate to dobijate veće samopouzdanje i više iskustva, ali sigurno i dosta toga dolazi iz samog djetinjstva.
Koja je najbolja pohvala koju ste ikada dobili? Da li Vas kritike povrijede?
Najbolja pohvala koju dobijam jeste povjerenje od mojih saigrača i trenera, to je najvažnije kako na unutrašnjem, tako i na vanjskom planu. Što se tiče kritika, pokušavam ignorisati novine i sportske emisije, koliko god je to moguće, ali svaka kritika je dobra i konstruktivna.
Iako ste na Vašoj poziciji defaniznog veznog jako dobri, postoji li još uvijek prostora za poboljšanje?
Postoji još mnogo stvari koje moram unaprijediti. Nijedan igrač nije savršen, pa tako ni ja. Volio bih poboljšati svoj šut, moje duge pasove i mnoge taktičke aspekte koji se vjerovatno ne primjećuju, ali još uvijek ih ne obavljam na pravi način.
Šta bi bilo sa Busquetsom da nije debitovao za prvim tim, tog dana protiv Racinga, pod palicom Pepa Guardiole?
Zaista ne znam. Ne mogu to sada ni zamisliti. Vjerovatno bih ostao u rezervnom timu, a ko zna, možda bih prije ili kasnije ipak zaigrao u prvoj ekipi ili bih možda otišao u neki drugi klub... Nikada nisam razmišljao o tome. Sretan sam zbog onoga što mi se dogodilo i šta mi se trenutno dešava.
Sjećate li se te sedmice?
Da, trenirao sam sa prvom ekipom tek nekoliko dana i razbolio sam se dva dana prije utakmice. Sljedeći dan sam došao na trening i rekao kako sam te noći loše spavao. Dan prije utakmice su me pitali da li se osjećam dobro i spremno za igru, a ja sam objasnio da sam dobro i da sam savršeno spreman.
Jeste li bili nervozni?
Ne, više sam se pitao kako će to sve izgledati. Novi tim, ogromni stadion... sve je bilo novo. Ono što me najviše činilo nervoznim jeste činjenica da ne znam šta će se dogoditi u toj utakmici.
Da li je sve to zadovoljilo ili nadmašilo Vaša očekivanja?
Bilo je onako kako sam očekivao. Da bi nadmašilo moja očekivanja, trebali smo pobijediti, a to je bilo vrlo bitno. Lično mislim da sam odigrao dobro, svoju prvu utakmicu, ali bila je sramota što su izjednačili, bio je to pogodak iz slobodnog udarca.
Od ovih skoro 200 utakmica, koja Vam je ostala u najljepšem sjećanju, a koja u najgorem?
Ne bih mogao izabrati nijednu. Uvijek zapamtite prvu, gostujuću pobjedu nad Sportingom, kada sam dobro odigrao i kada smo ih "slomili". Bila je to prva ligaška pobjeda za našu momčad i stvarno nam je to bilo potrebno. Od tada smo počeli koračati naprijed i nismo se nikada zaustavili. Najgore su one u kojima izgubite trofeje, to su zaista najgori trenuci za fudbalere, jer ste cijelu sezonu radili kako biste ih osvojili i zbog toga je teško kada vam izmakne.
Osvojili ste sve što bi jedan fudbaler mogao osvojiti. Da li je preostalo još nešto za Busquetsa?
Nastaviti pobjeđivati. To je ono za šta radimo i ono zbog čega živimo. Igrači su drugačiji kada pobjeđuju, sretniji su, opušteniji i to je ono što uvijek želim.
Da li se Sergio Busquets iz 2009. i ovaj iz 2012. razlikuju kao osobe?
Mislim da se nisam promijenio. Možda malo, jer ono što sam uradio se ne dešava stalno, ali mislim da sam ista osoba kao prije. Možda sam nešto više rezervisan i stidan pred ljudima... Sve ovo nisam očekivao kao dijete, a došlo je tako brzo.
Želite li postati Barçin kapiten jednog dana?
Da. Puyol i Xavi su moji uzori i volio bih biti poput njih, a to bi značilo da sam ovdje već dugo vremena, te da sam stekao priznanje, što bi bilo veoma važno za mene.
Нема коментара:
Постави коментар